Stokholm, raj za radoznalce

U društvu food blogera se osećam super, verovatno zato što sama kulinarišem i volim da isprobavam nove kombinacije sa hranom. Jedan od omiljenih mi je blog ‘Na tanjiru’ i baš volim Milicine ukusne recepte i predloge. Iako je nisam lično upoznala, videla sam kroz njene tekstove da imamo sličan osećaj za hranu, a naslutila sam da imamo sličan senzibilitet i za neke druge stvari. O tim drugim stvarima Milica piše u svom tekstu o gradu u kojem trenutno boravi i od kojeg uzima ono najbolje – raznolikost, kosmopolitizam i otvorenost.

Uticaj jednog grada na život, emocije i kulinarska interesovanja jednog zaljubljenika u hranu i putovanja

Na početku, od sveg srca želim da se zahvalim Ivani, ne samo na pozivu da gostujem na njenom lijepom, nježnom i meni veoma dragom blogu, već i na tome što me je time navela da, listajući mnogobrojne fotografije, intenzivno i punog srca ponovo proživim drage trenutke u mjestima koja osjećam da bih mogla nazvati “svojima”.

Odlučila sam da vam govorim o jednom lijepom, ne tako velikom, ali izuzetno modernom, kulturnom, očuvanom, šik i kosmopolitskom gradu. Gradu koji je na skoro jednake djelove podijeljen na vodu, parkove i urbani dio, čiji arhipelag ima oko 30 hiljada ostrva, od kojih se sam grad prostire na njih četrnaest! Kako ste videli još u naslovu, radi se o Stokholmu ili, kako ga nazivaju, Veneciji Sjevera.

Vjerujem da bi mnogi ljudi za sebe rekli da su rođeni da putuju, da jedu i kuvaju. Tako i ja. Uvijek kad se govori o drugim zemljama, kad zamislim ulice, pijace, ljude, zvukove, odmah se bacim i na jestivo maštanje – kakva je tamo hrana, začini, sirevi… Za pet minuta budem na nogama i sva inspirisana na putu prema kuhinji! Nipošto ne odvajam putovanja od hrane i mogu samo reći da sam bila te sreće da nisam ni morala to da radim. Imala sam priliku da oprobam život u nekoliko zemalja, a to dozvoljava i dublje upoznavanje sa njihovim kulinarskim tradicijama.

Neka od tih mjesta su me naučila da vrednujem i poštujem ono domaće, dok su mi druga pružila raznolikost svijeta na dlanu. Prva uzdižu i gaje ono poznato, lokalno, mediteransku hranu i ono što bismo nazvali “porodičnom kuhinjom”, a druga, možda bliža mojoj duši, su ona koja mi pokazuju da je “svijet jedan, ogroman, raznolik i dostupan”. Baš takav je Stokholm!

Moderan, lijep, sređen, sa lijepim i modernim ljudima, Stokholm je kosmopolitski; grad u kojem je moguće raditi, vidjeti, probati i kupiti baš sve što vam padne na pamet! Ja to stvarno mislim i živim u baš njemu takvom, iako znam da ima i onih koji se ne bi složili sa mnom. Da li je hladan i mračan zimi, a svijetao, zelen i spektakularan ljeti?! Jeste! Te krajnosti postoje i upotpunjuju se.

Nekad se u njemu osjećam kao turista, nekad kao lokalac. Uhvatim sebe da po ko zna koji put fotografišem iste zgrade i znamenitosti, a sa druge strane, čini mi da bih mogla napraviti vodič za one koji žele da dožive grad onako “iznutra”! Za različita raspoloženja vežu me različite uličice, ćoškovi, parkovi, klupe, stepeništa, izlozi, kafeterije, restorani…

Stokholm je izuzetno otvoren grad i u gastronomskom smislu. Često se veoma pozitivno iznenadim kad otkrijem mjesta u kojima možete probati jela iz najrazličitijih i veoma udaljenih zemalja. Osim “evropskih” i nama bližih kuhinja, ovdje sam se, u manjoj ili većoj mjeri, približila i indijskoj, kineskoj, tajlandskoj, libanskoj, pakistanskoj, etiopljanskoj, čileanskoj kuhinji… Švedska zvuči za nijansu manje egzotično, ali prilično je zanimljiva, iako su nam namirnice i začini uglavnom poznati.

Recimo, kroz švedsku kuhinju sam naučila da su slatki voćni prelivi i džemovi savršen dodatak mesu. Naučila sam da volim hljeb od kiselog tijesta, pa onaj hrskavi nalik krekerima, haringe na više načina, kombinaciju lososa sa pavlakom i mirođijom, tradicionalne, za nas malo neobične poslastice na bazi pavlake i marcipana, razne vrste peciva koja obavezno mirišu na kardamom i cimet, marcipan i još štošta!

Međutim, zbog izuzetne otvorenosti i miješanja raznih uticaja, na “tipično švedsku” hranu se i ne nabasa tako često. Naravno, prilično se koriste skandinavske namirnice, ali često u kombinaciji sa začinima, povrćem ili voćem koje potiče iz dalekih krajeva. Raznovrsnost je u Stokholmu postao način života i uobičajen način ishrane.

Iako ne mogu baš govoriti o značajnom uticaju švedske kuhinje na mene, mogu reći da mi je boravak u ovom gradu proširio kulinarske i kulturološke vidike. Ostavio me je bez slobodnog prostora za teglice sa začinima, “nove” vrste ulja, “nove” vrste brašna. Natjerao me je da se stalno dajem u potragu za radnjama iz kojih ću dovlačiti hranu koju nemam ideju kako da spremim, naveo me je da učim o hrani više nego što sam ikad u životu. Iako nije gastronomski raj koji sam iskusila u Italiji, Stokholm jeste raj za radoznalce! 🙂

Kao što autoru jednog kulinarskog bloga priliči, ostavljam vam receptić, koji će u sebi objediniti ono o čemu sam govorila – spoj tradicije i kosmopolitizma prisutnog u ovom gradu. Radi se o jednostavnom, a veoma ukusnom sendviču kakav biste mogli probati i u stokholmskim kafeterijama i restoranima.

Sendvič sa dimljenim lososom, avokadom i namazom sa začinskim biljem

Sastojci za dvije osobe:

4 veća parčeta hljeba

komadić putera

80-100g dimljenog lososa

25-30g rukole

Za sos od pavlake:

80-100g punomasne kisele pavlake

pola kašičice senfa (ja koristim ‘dijon’)

2 kašike nasjeckanog začinskog bilja (mirođija i vlašac)

biber, kapljica maslinovog ulja

1 zreli avokado

nekoliko kapljica limunovog soka ili soka limete

maslinovo ulje

pahuljice morske soli i sitno sjeckana ljuta papričica za posipanje

Priprema:

Operite rukolu i ostavite da se prosuši.

Napravite sos od pavlake tako što je izmiješate sa senfom, začinskim biljem, maslinovim uljem i biberom. Ako želite dodajte kapljicu-dvije limunovog soka i jako malo soli. Predlažem mirođiju i vlašac, ali možete koristiti i sitno sjeckani peršun.

Po jednu stranu svakog parčeta hljeba ovlaš premažite puterom (sa spoljašnjih strana budućih sendviča). Zagrijte tiganj, a zatim na srednje jakoj vatri, sa puteraste strane, propecite hljeb na kratko. Hljeb premažite sosom, preko nasložite dva parčenceta dimljenog lososa, a zatim i rukolu.

Avokado možete samo isjeći na uzdužne režnjeve, staviti preko rukole, a zatim nakapati maslinovo ulje, limunov ili sok limete i posuti pahuljicama morske soli i sitno sjeckanom papričicom. Druga verzija je da avokado polu-ispasirate viljuškom, a zatim dodate preostale sastojke i na taj način napravite nešto kao namaz. Po želji, možete posuti tostiranim pinjolima.

Preklopite drugim parčetom hljeba i uživajte!

Kao što ste do sad vjerovatno već shvatili, Stokholm osjećam kao jedno od “mojih mjesta”. Nekad me tako jako obuzme ljepota ovog grada da mu glasno izjavim ljubav dok po ko zna koji put šetam dobro poznatim ulicama, koje i dalje, skoro bez izuzetka, kriju neko iznenađenje za mene… Možda je do grada, a možda i do mene, koja se, kao i Ivana, zaljubljujem u mjesta…

Želim vam mnogo kutaka, zaljubljivanja, otkrivanja i dobre hrane…

Milica