Moja mesta

Putovanja, doživljaji, ljudi

  • On 31/08/2016 by Ivana Volic

    Druženje sa ukusima

    Gastro tura Novi sad-32

    Vreme je za lepe stvari. Za upoznavanje, druženje, hranu i otkrivanje novih mesta. Za susret kultura i razgovore o sličnostima i razlikama. Za ukuse nekima bliske, nekima potpuno nove i egzotične. Ukusi Novog Sada je moj novi projekat, tačnije gastro tura koji sam osmislila u saradnji sa novosadskim ugostiteljima kod kojih često odlazim i gde znam da spremaju dobru hranu. U ponudi je pretežno vojvođanska kuhinja i pića sa ovog podneblja. Tura podrazumeva šetnju po Novom Sadu i degustaciju hrane i pića na pet različitih mesta. Održava se subotom, počinje u vreme ručka i traje između tri i četiri sata. Maksimalan broj ljudi u jednoj turi je osam, kako bismo svi imali kvalitetan doživljaj druženja i hrane.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 17/04/2016 by Ivana Volic

    Vikend impresija

    Szeged 6

    Za doživljaje na putovanjima potrebne su priče. Neko voli velike naracije, istorijske podatke, godine koje se povezuju sa uzrocima istorijskih dešavanja, značajne građevine i priče o vladarima. Ja lično volim one druge, male priče o svakodnevnim dešavanjima, običnim ljudima i njihovim životima. Volim i izmišljenje priče, legende, predanja i mitove. One koje se prenose i ne zna se više ni ko ih je izmislio, ali su tu i svaka generacija ih zna.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 23/03/2016 by Ivana Volic

    Lisabonska (mokra) priča

    0

    Nije istina. Putovanje nikada nema kraj. Samo putnici imaju kraj. A čak i oni mogu produžiti putovanje u sećanju, u pamćenju, u pripovedanju. Kada je putnik seo na pesak plaže i rekao „Nema više šta da se vidi“, znao je da nije tako. Kraj jednog putovanja tek je početak drugog. Treba videti ono što niste prvi put videli, videti ponovo ono što ste već videli, videti u proleće ono što ste videli leti, videti noću ono što ste videli danju, biti na suncu onde gde je ranije pala kiša, videti useve kako bujaju, zreo plod, pomeren kamen, senku koja ne beše tamo prethodni put. Potrebno je vratiti se starim stopama da bismo ih ponovili, i da bismo ucrtali nove puteve pored njih. Potrebno je ponovo započeti putovanje. Uvek.

    Žoze Saramago, Putovanje kroz Portugaliju

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 24/01/2016 by Ivana Volic

    Porto.

    Porto 23

    Na Novi Sad se krajem decembra svakodnevno spuštala magla. To je trajalo nedeljama. Svi smo bili potopljeni u mutni beličasti vazduh i osećala se neka nelagoda. Radovala sam se polasku u Portugal, zemlju koja mi je na mapi „za posetiti“ već dugo vremena. Planski smo, još u avgustu, rezervisali putovanje za zimu, kraj decembra – početak januara, kada je kod nas hladno, mokro, maglovito i zaleđeno. Sa distancom od dve nedelje nakon puta, snegom i ledom koji je prekrio Novi Sad, vidim da je ova odluka bio pun pogodak i dobar način da se preseče zima.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 18/11/2015 by Ivana Volic

    Jesenje panonske vode

    Shuma

    Sredina novembra bi trebalo da najavljuje zimu, sećam se pre par godina je vejao sneg kada sam išla kod Peđe na rođendan, stigla sam zavejana do njegovog ulaza i otresala sneg sa čizama i kaputa. Ove godine stvari stoje malo drugačije. Posle prošlogodišnje duge i hladne zime Sunce je odlučilo da nas i dalje časti svojim zracima, onim mekanim, što nas ne teraju da bežimo u hlad nego nas izvlače napolje i nežno dodiruju dok hodajući šuškamo po lišću.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 11/10/2015 by Ivana Volic

    Uvek prvi put

    DSC_3614

    „Baš sam loše spavala“, kaže mi Nevena kada smo se probudile u Peđinom stanu u Beogradu, na dan Gozbe, „razmišljala sam o tome da li će se gostima svideti pasta i da li smo dobro osmislile meni“. Laknulo mi je kad je to rekla, jer sam i ja imala slične misli noć uoči Gozbe. „Da li će gosti voleti mesne kuglice sa bademom i brusnicama jednako kao mi koji smo ih probali i pripremili? Nadam se da će biti dobra kombinacija sa vinom.“ – razmišljam noć pred Gozbu, kad bih već uveliko trebala da spavam. Iako uvek dugo i detaljno planiramo meni, isprobavamo sve pre nego što pravimo, uvek postoji neizvesnost u odnosu na reakcije gostiju i konačan efekat koji će nastati kada se sve složi – dekoracija i prostor, posuđe i hrana, muzika i vino.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 24/09/2015 by Ivana Volic

    Grad, leto

    IMG_7477

    Ovo leto bilo je dugo i toplo. Provela sam ga u Novom Sadu. Nisam planirala ništa, desilo se svašta. Kada pogledam unazad, čini mi se kao da sam negde putovala. A ustvari sam bila u svom gradu i doživljavala ga na malo drugačiji način.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 02/09/2015 by Ivana Volic

    LOKAL – mesto na kojem zastanem

    Foto: Mirko Žarković, Jelena Pajić i Miloš Čubrilo

    bajs

    Volim kad od prostora nastane mesto. Tu transformaciju uvek učine ljudi, dovoljno hrabri i odlučni da svoju energiju podele sa drugima. Pisala sam već o nekim takvim mestima i ne mogu da sakrijem radost što se u mom gradu pojavljuju novi ljudi koji žele da stvore nešto lepo, svoje, novo i korisno.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 15/03/2015 by Ivana Volic

    Drugačiji, a isti

    Foto: Sonja Lazukić

      Marticeva

    „Oni uopšte nisu kao mi, ne grle se i ne dodiruju dok pričaju“, kaže mi Nevena.

    „Kako neko može da se ne grli i ne dodiruje dok priča?“, mislim ja.

    „Od poljupca u vazduh pri susretu sad smo napredovali do onog u kosu ili uvo, još nismo ni blizu obraza“, nastavlja ona smejući se.

    „Kako to tako u vazduh, zar ne treba da se poljubiš u obraz onako da sve ‘pukne’?“, nastavljam ja svoja razmišljanja o poljupcima pri susretima sa prijateljima.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
  • On 25/01/2015 by Ivana Volic

    Među ljudima

    Brln 1

    Tražila sam ljude u jednom velikom gradu. Došla sam u njega bez da ikog poznajem, otvorena da upoznam i prosudim na osnovu iskustva. Tako najviše volim.

    Read More

    Sharing options

    • Click to share on LinkedIn (Opens in new window)
    • Click to email a link to a friend (Opens in new window)
    • Click to share on Facebook (Opens in new window)
← Older Entries
Newer Entries →
  • Moji ukusi
  • Zašto Moja mesta?
  • Zašto Moja mesta?
  • Moji ukusi

Prethodno

  • O Bakuu i Radmili Karaklajić
  • Le(t)nji dani u San Rafaelu
  • Moj zen učitelj ili priča o Alberu iz Provanse
  • Putovanje kao davanje
  • Izolacija umesto akcije

Arhiva

© 2015 Moja mesta

css.php