Dan kada sam ga zavolela
Tražila sam mu mane, non-stop, ni krivom ni dužnom. Bila sam surova, kao nikada do sada. Zamerala mu što nema restorana i kosmopolitskih kafea kakve ja volim, što nema reku, što je tih i uštogljen.
Gunđala sam mu po mnogim ćoškovima, nametala teskobu i raspirivala naš neprijateljski odnos pri svakom koraku. I išlo mi je prilično dobro, ustvari dovoljno dobro da se nekoliko meseci držim na distanci i pravim arogantnom kada pokuša da mi se umiljava.
I onda odjednom, došlo je Sunce i zelenilo i šarene boje. Ja sam i dalje uspešno držala gard i odolevala šansi da budem zavedena.
Sve do jedne subote kada sam se prešla – opustila sam se, nisam bila na oprezu, ugledala sam na trgu sveže jagode i pesto od sremuša sa orasima, i džem od bundeve sa narandžom, i najlepše porculanske stvarčice za kuću. Od prodavca do prodavca, od tezge do tezge, ja sam pričala, probavala, smejala se, mirisala.
Malo po malo stigla sam i na mesto kakva obožavam i za kakvim sam čeznula u ovom gradu – kafić u dvorištu ogromne stare kuće, a u njemu svega za mene – špecija kuvanih, mešenih i u teglicama. Kozijeg sira sa začinima, domaćeg karija od pasiranog povrća, rukotvorina od svačega. Ljudi ćaskaju, veseli i opušteni, pričaju o svojim đakonijama, zovu te da ih probaš, a ja letim od jednog do drugog, probavam, pričam, ne znam šta bih pre. I svi su prisni, vole da jedu, da kuvaju i prave zdrave stvari o kojima pričaju na način tako da znate da je sve to čista ljubav i nemoguće je da iz toga izađu stvari koje su nešto manje od toga.
Sati su prolazili, sunce je upeklo, sveži kozji sir sa farme sa biberom i limun travom je zajedno sa maskom od kozjeg jogurta, meda i mekinja stajao stešnjen u kesi sa pestom od sremuša sa orasima i maslinovim uljem, džemom od koprive i uljem od koštica od kajsija. Moje srce je našlo ljude koje čine Mesto i sada znam da sam zavolela Pečuj, i znam da nema više opiranja i prigovaranja.
A ovo sada postaje jedno od MOJIH omiljenih MESTA (već bukmarkovano:)… Pa nek’ je sa srećom, držim fige za bogata iskustva i živopisne priče!
Biće iskustava i doživljaja Peđanče, i to puno zajedničkih na našim mestima. 😉 Što kažu „radujem se jer najbolje u životu tek dolazi“ 🙂
I moje omiljeno je već!
Nadam se da ćemo neka od budućih Mesta zajedno obraditi i zavoleti;)
Moj plan i tvoj neplan su uvek dobra ideja:)
Jedva čekam nove priče!
Daksi ti i ja smo proverena kombinacija, i na jelu i na delu 🙂 Jedva čekam da zajedno obrađivamo, a mogu ti reći da volim nekada i planove, pogotovo tvoje sočno napravljene i nafilovane svačim što možda ne bih inače videla. :*
Super je tekst i fotke!!!!!
Hvala Ana 🙂
Pečuh mi je blizu i jako bih voljela posjetiti ovaj sajam! Kada i gdje se održava? Ima li nekakav link? Hvala!
Draga Đurđice, prvi događaj koji sam opisala je sajam hrane i finih stvari na glavnom trgu koji se organizuje s vremena na vreme, nema tačan termin (valjda gledaju kada će vreme biti lepo pa po tome planiraju). Drugi događaj je u dvorištu kuće/kafea Aszpik, šaljem ti njihov link na FBu pa ih možeš pratiti. Vredi posetiti i jedan i drugi sajam, još ako su istog dana kao što se meni potrefilo, milina 🙂
https://www.facebook.com/aszpikpecs
Evo, našla termine za markete u kafeu Aszpik.
2013. szeptember 14. /szombat/ 2013. október 12. /szombat/ 2013. november 9. /szombat/ 2013. december 14. /szombat/
Uživaj, a možda se i sretnemo na nekom 😉
Puno hvala na ažurnosti. Čitam te i dalje (kao i Hleb i lale koji su me doveli ovamo). Pozdrav iz Osijeka!
Hvala Đurđice, pozdrav i tebi. I poradi na tome da se uspostavi redovna linija Osijek-Pečuh, jako je nezgodno za transport ako nemaš kola 😉
Konačno sam uspjela otvoriti post! I divan je! Sve smo već pričale i imale skroz slično iskustvo! Ja sam shvatila koliko volim ovaj grad tek kada sam se odselila! Sada se sa veseljem vraćam i divim mu se svaki put jer on to apsolutno zaslužuje!
I ja ga volim, ali mi je drago što ne živim u njemu. Mislim da je bolje što je naša veza ostala na površnom nivou i da ću baš zbog toga uvek voleti da mu se vratim i obiđem ga 🙂
Trackbacks for this post